Marko Jakić

marko-jakic

Marko Jakić

1. Za početak, recite nam zašto ste se opredelili da upišete „Poslovni fakultet Valjevo“?
Moram priznati da odluka nije bila laka i da sam dugo razmišljao. Dobro je poznato kakvo mišljenje vlada o privatnim fakultetima u Srbiji, pa sam rešio malo više da se upoznam sa radom fakulteta pre nego sto odlučim da studiranje otpočnem baš tu. Od trenutka upisa do danas mislim da sam doneo najbolju moguću odluku i nisam se pokajao nijednog trenutka.

2. Koji studijski program je bio Vaš izbor i zbog čega?
Opredelio sam se za smer Poslovna informatika. Računarstvo je bilo nešto što me oduvek zanimalo, i iako sam imao drugačija opredeljenja u srednjoj školi (Filološki smer u Valjevskoj gimnaziji), odlučio sam da se ipak bavim nečim prema čemu imam više ljubavi, nečim što svakim danom napreduje i donosi nove izazove.

3. Šta je na Vas ostavilo najjači utisak tokom studiranja?
Definitivno odnos profesora i asistenata prema studentima. Retke su prilike da u okviru visokoškolske ustanove ne budete broj indeksa, već osoba sa imenom i prezimenom koja ima svoje metode učenja, probleme i potrebe i svako od zaposlenih na fakultetu će vam uvek izaći u susret i pokušati da vam pomogne. To je nešto što Poslovnom fakultetu daje veliku prednost nad ostalim fakultetima u Srbiji.

4. Da li ste imali neke zamerke?
Uvek postoji prostor za poboljšanje, ali ne mogu reći da imam bilo kakvu konkretnu zamerku za sve vreme provedeno na fakultetu.

5. Da li ste učestvovali u vannastavnim aktivnostima i, ako jeste, možete li podeliti Vaše utiske o njima?
Učestvovao sam u mnogo različitih vannastavnih aktivnosti, ali pošto je nemoguće govoriti o svim, izdvojiću dva – Gradski reli i Studentsko amatersko pozorište. Gradski reli dosta pomaže u poznavanju kulture i istorije grada, podstiče timski rad i kompetitivnost. S druge strane, kao jedan od osnivača Studentskog pozorista, smatram da je to bio jedan važan korak u unapređivanju kulture grada Valjeva i voleo bih da vidim više takvih projekata u budućnosti.

6. Koje ste godine diplomirali?
u martu 2015.

7. Kako je tekla Vaša potraga za poslom? (Da li ste radili na nekom drugom radnom mestu pre ovog?)
Video sam da Woodmaster/P3 Communications traži terence za „drive test“. Uslovi su bili završen (ili završna godina), tehnički fakultet i dobro poznavanje engleskog jezika. Poslao sam svoj CV i nakon tri meseca sam dobio poziv na razgovor, na kom mi je ponuđen kancelarijski posao sa mogućnošću odlaska na teren. Od tada sam dosta vremena proveo u kancelariji, ali sam i putovao u Nemačku, Francusku, Španiju, Dansku...

8. Koliko je diploma fakulteta bila presudna da dobijete ovaj posao?
S obzirom da sam počeo da radim i pre nego što sam diplomirao, ne mogu reći da jeste. Ali zato mi je dosta pomoglo ono sto sam na fakultetu naučio i praksa koju sam stekao kroz razne projekte i aktivnosti, što je, po mom mišljenju, mnogo važnije od same diplome.

9. S obzirom da se radi o privatnom fakultetu, da li je taj podatak bio od značaja prilikom dobijanja posla?
Srećom, to nijednom nije napomenuto prilikom razgovora. To znači da se svest poslodavaca promenila na bolje i da naš fakultet dobija ravnopravan tretman.

10. Da li Vam je učestvovanje u vannastavnim aktivnostima (ukoliko je Vaš odgovor bio „da“ na pitanje br. 5) bilo „plus“ prilikom angažmana za posao?
Svakako. Ako nemate radnog iskustva, učestvovanje u vannastavnim aktivnostima pomoći će da delujete kao marljiva i ambiciozna osoba.

11. A koliko je bilo presudno to što ste učili dva strana jezika?
Odlično poznavanje engleskog jezika bio je jedan od uslova za posao, jer se većina posla odvija u inostranstvu ili u komunikaciji sa strancima, a pošto se radi o nemačkoj firmi, poznavanje tog jezika je svakako bio bonus.

12. Da li biste nam opisali kako izgleda Vaš radni dan?
Moj radni dan se razlikuje u zavisnosti od toga da li sam na terenu ili u kancelariji. Ako sam na terenu, prvi dan počinje odlaskom na beogradski aerodrom, gde se ukrcavam u avion za (obično) Dizeldorf. Odatle odlazim do Ahena, preuzimam automobil u kom se nalazi merna oprema i odlazim u zemlju u kojoj je potrebno vršiti merenja. Narednih dana se vrše merenja u raznim gradovima te zemlje, po tačno odredjenim rutama. Nakon toga, automobil se vraća u Ahen, a ja se avionom vraćam za Beograd. Ukoliko govorimo o kancelarijskom poslu, u kancelariju se obično dolazi izmedju 9 i 10 ujutru. Svako ko je deo tima koji se bavi tehničkom podrškom ima svoje kampanje o kojim vodi računa. Ujutru se upoznajem sa planovima za tekući dan i telefonom pozivam kontrolore da proverim da li je sve spremno za početak merenja. Ukoliko jeste, merenja otpočinju, a ja vršim monitoring tih merenja putem specijalizovanog softvera. Ukoliko se pojavi problem na terenu, kontrolori će me pozvati na telefon, a moj posao je da ih ili rešim na licu mesta, ili da upoznam vođu projekta sa problemom ukoliko ja nisam u mogućnosti da ga rešim.

13. Kako obično provodite slobodno vreme?
Opet zavisi od toga koji posao trenutno obavljam. Ako sam u stranoj zemlji, pokušam da nađem vreme za obilazak grada, njegovih znamenitosti, fudbalskih stadiona i slično. Ukoliko sam u Srbiji, slobodno vreme provodim radeći ono što najviše volim: igram kompjuterske igrice, pogledam film ili seriju, pratim FK Arsenal, odem do kineskog restorana na ručak...

14. Šta biste preporučili potencijalnim, budućim studentima našeg fakulteta?
Iskoristite maksimalno sve sto vam ovaj fakultet pruža, a pružiće vam mnogo.