Od početka vremena, ljudi su morali da se bore za svoj opstanak svakodnevno. To je značilo da su tokom svog životnog veka proživljavali dosta neprijatnosti i kriza. Nekima su životi išli glađe, dok su drugi pretrpeli velike tragedije. Ljudsko stanje nije mnogo drugačije danas nego što je bilo vekovima i vekovima unazad, ali ono što se promenilo je činjenica da pored sopstvenih kriza moramo da budemo upućeni u tuđe krize.
Naime, sama činjenica da prosečna osoba poznaje broj ljudi koji poznaje je impresivna, jer bi ljudi većinu svoje egzistencije tokom istorije provodili sa veoma malim brojem ljudi. U 21. veku taj broj je eksponencionalno skočio. Ljudska povezanost je bitna, ali ona sa sobom dovodi i potrebu za tim da se svi momenti iskuse zajedno, čak i oni loši. Tu nastaje problem, jer ljudski mozak je već pretrpan, a sada pored sve svoje boli mora da bude svesan boli ljudskih grupa preko brda, mora ili kontinenta.
Da, globalizacija nas je spojila i zbližila, ali nam je takođe nametnula dodatni emotivni rad, za koji naš um nije dovoljno razvijen. Život u ovakvom stanju je jako stresan za individue koje imaju empatiju i znatiželju da budu informisane. Baš zato je mentalno zdravlje mnogih demografija proživelo veliki pad zbog svih kriza koje su se desile uoči, ali i nakon, Covid-19 pandemije.
U vremenima krize, ljudska psiha je često gurnuta do svojih granica, suočavajući se sa stresom koji može duboko uticati na mentalno i fizičko zdravlje. Haos i neizvesnost takvih situacija mogu dovesti do niza psiholoških izazova, uključujući anksioznost, depresiju i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).
Dok se pojedinci snalaze u turbulencijama, davanje prioriteta mentalnom blagostanju postaje od suštinskog značaja ne samo za ličnu otpornost već i za širu snagu zajednica. Zaista nisu svi sposobni da jednostavno prođu kroz život, bez da ih bol drugih ne poremeti. Samim tim, postoji mnogo načina da pomognemo sami sebi, kako bismo ostali živi, zdravi i mentalno sposobni.
Suočeni s krizom, konfliktima ili prirodnim katastrofama, pronalaženje utehe u tehnikama prizemljavanja može biti spas. Jedan efikasan pristup je vežba ‘5-4-3-2-1’, gde se pojedinci fokusiraju na svoju okolinu kako bi smirili svoj um. Ovo uključuje identifikaciju 5 prizora, 4 zvuka, 3 taktilnih senzacija, 2 mirisa i 1 ukus u periodu od 10 sekundi. Angažovanjem svojih čula, pojedinci mogu skrenuti pažnju sa misli koje izazivaju anksioznost ka sadašnjem trenutku.
Još jedna tehnika je kutija disanja, takođe poznata kao kvadratno disanje. Ovo uključuje udisanje do 4, zadržavanje daha za brojanje do 4, izdisanje kada izbrojite do 4 i ponovno zadržavanje daha dok brojite do 4. Regulacijom daha, pojedinci mogu da smire svoj nervni sistem i smanje osećanja od panike. Naučnici tvrde da prosečna osoba zaista ne diše dovoljno ili ne diše na pravilan način. Ove metode su jednostavne, a zaista imaju doživotne benefite.
Osim ovih tehnika i drugih vežbica, negovanje osećaja nade i povezanosti takođe može igrati ključnu ulogu u navigiranju krize. Angažovanje altruizma je takođe esencijalno za unutrašnji mir. Altruizam je nesebična briga za dobrobit drugih ljudi ili zajednice. Termin označava životni stav koji uključuje nesebičnost, naklonost, ljubav prema drugome i spremnost da mu se pomogne, po cijenu lične štete i žrtve, bez ikakve naknade ili spoljašnje nagrade. Filozof T.M. Skanlon u svojoj knjizi ,,Šta dugujemo jedni drugima’’ tvrdi da su baš svakodnevni momenti prijatnih i toplih interakcija između ljudi (ugl. stranaca na ulici) razlog zašto ljudski mozak nije do sada upoznao svoj kraj. On smatra da su ljubav, ljubaznost, poštovanje i posvećenost ključne stvari koje ljudi duguju jedni drugima u društvu.
Praktikovanje svesnosti kroz svakodnevnike momente zahvalnosti ili meditiranje može pomoći pojedincima da iskoriste svoju unutrašnju snagu i otpornost. Kako se prašina slegne i početni šok od krize počinje da nestaje, neophodno je zadržati osećaj optimizma i vere u sposobnost čovečanstva da prevaziđe nevolje. Radeći zajedno i podržavajući jedni druge, ljudi mogu ponovo izgraditi jače, saosećajnije zajednice koje napreduju u suočavanju sa izazovima. Ljudski duh je doslovno neuništiv, ako se oslanja na druge i pruža istu tu brigu drugima. Dakle, dugujemo jedni drugima SVE.
Adriana Radovanović
Ako Vi ili neko koga znate ima problem sa mentalnim zdravljem ili samo želi sa nekim da popriča – posetite Studentski Kutak u učionici 35. Tu smo za sve. Nemojte ćutati.